Free Library

No entertainment is so cheap as reading, nor any pleasure so lasting

08.10.2007.

Dan Brown - Da Vinčijev Kod

"Sionski priorat - evropsko tajno društvo osnovano 1099. godine - stvarna je organizacija. Godine 1975. Nacionalna biblioteka u Parizu otkrila je spise poznate pod imenom Tajni dosijei, u kojima se navode mnogobrojni članovi Sionskog priorata, među kojima su i ser Isak Njutn, Botičeli, Viktor Igo i Leonardo da Vinči.
Vatikanska prelatura poznata kao Opus Dei izuzetno je pobožna katolička sekta koja je nedavno bila predmet polemike povodom izveštaja o ispiranjima mozga, prinudi i opasnom ritualu znanom kao "telesno samomučenje".  Opus Dei je upravo priveo kraju izgradnju Nacionalnog štaba vrednog 47 miliona dolara, smeštenog u Aveniji Leksington 243 u Njujorku. Svi opisi umetničkih dela, arhitekture i dokumenata, kao i tajnih rituala u ovom romanu su verni."

rapidshare.com/files/61000188/Den_Braun_-_Da_Vincijev_kod.pdf (1.58MB)

06.10.2007.

Branislav Nušić - Komedije

O Nušiću se govorilo i pisalo da je on odličan zabavljač šire pozorišne i čitalake publike, da njegova dela nalaze mnogo više odjeka u redovima te publike nego u ložama kritičara. U jednom pismu iz 1924. godine, koje je uputio svojoj kćeri Margiti Predi, Nušić je ponovio neke ocene koje su kazivali neki njegovi kritičari, da on nema "dubinu jednog satiričara", da on u komediji pribegava "lakšoj njenoj vrsti, komediji naravi, izbegavajući ili nemajući moći "da zađe u komediju karaktera". S druge strane, Nušić će ukazati na razlike izmeu humora i satire i upozorie da postoji samo jedan pravi humor, i to onaj "koji izazivajući smeh na usnama ublažava surovosti života". I, doista, ni u svojim najtežim asovima Nušić nije mrzeo nego je duboko voleo život i čoveka. On je živeo i delovao relativno dugo, bio radoznali i aktivni svedok uzbudljivog razvoja srpskog društva od vremena kada ga je, kako kaže Nušić, pritiskivala "petrificirana patrijarhalnost", pa do vremena kada uveliko rastu otpori prema kapitalističkim društvenim odnosima. Pri tome, i sam Nušić prelazio je izvesne faze razvoja, ali je gotovo uvek, u raznim književnim žanrovima, a posebno u dramskoj vrsti izražavanja, sputavao "bes smeha i podsmeha", spontano kritikovao i smejao se "prvo sebi, onda onom do sebe, pa onom više sebe, onome što je pred nama i onome što ide za nama". I ne samo to: on je zalazio i u prostore gde je video pojave i ljude, kako naznačuje je-dan estetičar, kao "iznenađujuće male" ili "beznačajno velike", ali uvek kao realno verovatne. Tragično osećanje života ne samo da je upoznao i doživeo nego je i sam stvarao tragične slike životnih borbi i njihove odjeke u ljudima. Melanholično osećanje prolaznosti života nije ni njega mimoišlo. Ali, pre svega, humorno osećanje života i stvaranje komediografskih dela, u kojima dolazi do iz-ražaja takvo osećanje života, najviše je odgovaralo Nušiću kao čoveku i piscu.
rapidshare.com/files/60748972/Branislav_Nusic-Komedije.pdf (1.05MB)

06.10.2007.

Meša Selimovic - Derviš i smrt

Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom.

Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponuđeno, s ponosom, a sad mislim o njemu, poslije dugog niza godina što su prirasle uza me kao koža, s čuđenjem i ponekad s podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjećao a sad je se pomalo i stidim. Kakvo sam ja svjetlo? Čime sam prosvijetljen? Znanjem?. Višom poukom? čistim srcem? pravim putem? nesumnjanjem? Sve je došlo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni šejh ni Nurudin. Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono što je bilo prije svega, gola koža i go čovjek.

Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.
rapidshare.com/files/60747145/dervis_i_smrt.pdf (0.6MB)

06.10.2007.

Erich Fromm - Anatomija ljudske detruktivnosti (prva i druga knjiga)

Porast nasilja i destruktivnosti u nacionalnim i svjetskim razmjerima skrenuo je pažnju stručnjaka i javnosti uopće na teoretsko ispitivanje prirode i uzroka agresije. Ta zabrinutost ne iznenađuje; ono što iznenađuje jest činjenica da je ta preokupacija tek skorašnja, osobito imamo li na umu da je istraživač tako značajan kao što je Freud, modificirajući svoju raniju teoriju usredotočenu na seksualni poriv, već oko 1920. godine formulirao novu teoriju, u kojoj je strast za uništavanjem (»instinkt smrti«) smatrao u intenzivnosti jednakom ljubavnoj strasti (»instinkt života«, »seksualnost«). Javnost međutim i dalje shvaća frojdizam uglavnom u terminima predstavljanja libida kao čovjekove centralne strasti obuzdane jedino instinktom za samoočuvanjem. Situacija se izmijenila tek polovinom šezdestih godina. Jedan od vjerojatnih razloga te promjene bila je činjenica da je razina nasilja i bojazni od rata širom svijeta prešla određenu granicu. Važan činilac bilo je i izdavanje nekoliko knjiga o ljudskoj agresiji, a posebno djela O agresiji Konrada Lorenza (1966). Lorenz, ugledan znanstvenik na području ponašanja životinja,  a naročito riba i ptica, osmjelio se zaći na područje na kojem je imao malo iskustva i sposobnosti, na područje ljudskog ponašanja. Iako je mnogi psiholozi i neurolozi nisu prihvatili, knjiga O agresiji postala je bestseler i ostavila dubok utisak na umove velikog broja obrazovanih ljudi, od kojih su mnogi prihvatili Lorenzovo shvaćanje kao konačno rješenje problema.
rapidshare.com/files/60559407/Erich_Fromm_-_Anatomija_ljudske_destruktivnosti.rar (1.9MB)

06.10.2007.

Sun Tzu - Umeće Ratovanja (The Art Of War)

Knjiga Umeće ratovanja, čije tekstove je pre više od dve hiljade godina napisao i sakupio zagonetni kineski ratnik i filosof Sun Cu, i dan-danas predstavlja verovatno najznačajniju i najuticajniju studiju o strategiji ratovanja. Savremeni azijski političari i šefovi država proučavaju je isto toliko pažljivo kao što su to činili vojskovođe i vojni stratezi tokom prethodnih dve hiljade i više godina.
U Japanu, u kojem je gotovo preko noći nastao preobražaj feudalnog sistema u kapitalistički način privređivanja, knjiga Umeće ratovanja nije prestala da se izučava na fakultetima, a strategija izneta u njenim klasičnim tekstovima s podjednakom spremnošću se primenjuje na modernu politiku i poslovanje. Neki u Japanu vide pravu potvrdu istinitosti čuvene Sun Cuove izreke iz ovog klasičnog dela: „Najbolje je pobediti bez borbe.”
Kao anatomska studija o sukobljenim stranama, Umeće ratovanja može se primeniti i na bilo koji drugi vid suparništva i sukoba, i to kako na ličnom tako i na međunarodnom planu. Cilj ove studije je da se postane nepobediv, da se pobedi bez borbe i da se, shvatanjem fizičkih, političkih i psiholoških aspekata borbe ostvari snaga kojoj nema premca.

rapidshare.com/files/60558206/SUN_TZU_-_Umece_Ratovanja.pdf (0.3MB)

03.10.2007.

Ana Smokvina Ibler - La rouge et le noir

Stendhal - CRVENO I CRNO

"Gradić Verrieres može se smatrati jednim od najljepših u Franche-Comteu. Njegove bijele kuće sa šiljastim krovovima od crvenih crjepova poredale su se na padini brežuljka na kojemu su i najmanje krivine obilježene skupinama golemih kestenova. Doubs teče na nekoliko stotina koraka ispod njegovih utvrda, koje su nekoć sagradili Španjolci, a koje su sada ruševine. Verrieres je sa sjevera zaštićen visokom planinom, jednim ogrankom Jure. Izlomljene vrhunce Verra pokriva snijeg već za prvih hladnih dana u listopadu. Gorski potok, koji se ruši niz planinu, protječe kroz Verrieres prije utoka u Doubs i pokreće brojne pilane. To je vrlo jednostavna industrija i ona donosi stanovito blagostanje većini stanovnika, koji su više seljaci nego građani. Ali nisu pilane obogatile taj gradić nego je tvornica obojenog platna, zvanog Mulhouse, izvor općeg bogatstva koje je nakon Napoleonova pada obnovilo pročelja gotovo svih kuća u Verrieresu. "

rapidshare.com/files/59868807/Stendhal_-_Crveno_i_crno.pdf (1.58MB)

03.10.2007.

Arthur Golden - Sjećanja jedne gejše

"Jedne večeri u proljeće 1936., kad sam bio dječak od četrnaest godina, otac me odveo na neku plesnu predstavu u Kvotu. Sjećam se samo dviju stvari. Prva je da smo otac i ja bili jedini zapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prije toga bili doselili iz Nizozemske, tako da se još nisam bio privikao na kulturnu izolaciju i još uvijek sam je jako osjećao. Druga je da mi je bilo drago što sam, nakon mjeseci intenzivnog učenja japanskog jezika, otkrio kako mogu razumjeti odlomke razgovora što su mi dopirali do ušiju. Što se pak tiče mladih Japanki koje su plesale na pozornici ispred mene, ne sjećam se ničeg osim neodređene slike šarenili kimona. U svakom slučaju, nisam mogao ni slutiti da će u jednom tako dalekom vremenu i mjestu kao što je New York pedeset godina kasnije, jedna od njih postati mojom dobrom prijateljicom i diktirati mi svoja neobična sjećanja. Kao povjesničar uvijek sam na memoare gledao kao na izvor podataka. Memoari ne pružaju toliko podataka o piscu, koliko o njegovom svijetu. Oni se moraju razlikovati od životopisa po tome što pisac memoara nikad ne može postići perspektivu koju pisac životopisa posjeduje kao nešto samo po sebi razumljivo. Što se pak tiče autobiografije, ako tako nešto doista postoji, to je kao da pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi. Kako bi on to mogao znati? No, s druge strane, ako želimo čuti nešto o livadi, nitko nije u boljoj poziciji da nam to kaže - ukoliko pritom stalno držimo na umu kako nam nedostaju sve one stvari koje zec nije bio u stanju uočiti."

rapidshare.com/files/59868018/Arthur_Golden__-_Sjecanja_jedne_gejse.pdf (1.39MB)

03.10.2007.

Ana Frank - Dnevnik

"Ovo je jedinstvena knjiga. Autor joj je jedna mlada djevojka - a mladi se ne boje govoriti istinu; to je jedan od najumnijih i najpotresnijih komentara o ratu i njegovu djelovanju na ljudska bića što sam ga ikad pročitala. Anin prikaz promjena što su se zbile u osmoro ljudi koji su se u okupiranoj Nizozemskoj dvije godine skrivali pred nacistima, živeći u neprestanom strahu i izoliranosti, zarobljeni ne samo strahovitim prilikama već i zbi¬vanjima u njima samima, učinio me intimno grozno svjesnom najvećeg od ratnih zala - degradacije ljudskog duha. Istodobno, Anin dnevnik dojmljivo osvjetljava krajnju ple¬menitost toga duha. Unatoč svakodnevnim užasima i ponižavanjima, ovi se ljudi nikad nisu predali. Sama Ana - a uglavnom se iz ove knjige vrlo živo i dojmljivo daje njen portret - u te je dvije godine vrlo naglo sazrela. Bile su to ključne godine, između trinaest i petnaest, kada su za svaku djevojku promjene vrlo nagle i vrlo teške. Podržavana toplinom i duhovitošću, bistrinom i bogatim izvorima unutarnjeg života, Ana je pisala i puno razmišljala o temama o kojima bi vrlo osjećajni i talentirani adolescenti kojima ne prijeti smrt također pisali - njeni odnosi s roditeljima, razvoj njene svijesti o sebi samoj, problemi odrastanja."
Eleanor Roosvelt
rapidshare.com/files/59866098/Dnevnik_Ane_Frank.pdf (0.99MB)

02.10.2007.

Branimir Štulić Johny - Nemam više ni skim a ni protiv koga

Tesko ovo zivot
kako vrijeme prolazi
lova me ne nalazi
prije mi je mislit dala
a sad više ne

kasno noæu ustajem
brigama se predajem
dal' da idem il' to sebi
teret postajem

rapidshare.com/files/59803930/Johny_B_Stulic_-_Nemam_vise_ni_s_kim_a_ni_protiv_koga.pdf (7.43MB)

02.10.2007.

Ian Kerner - She Comes First

She Comes First
"THE PREMISE of this book is simple: when it comes to pleasuring women and conversing in the language of love, cunnilingus should be every man's native tongue. As bestselling  sex author Lou Paget has written, “Ask most women, and if they're being honest, they will admit that what makes them hottest and come hardest is when a man can use his tongue well.” But as with any language, in order to express yourself fluently, in order to make your subject sing and soar, you must be thoroughly acquainted with the rules of grammar and style. One of my favorite  books on the subject is the indispensable classic Elements of Style. I don't think I would have made it through freshman comp, or survived college as an English major, without that slim, dog-eared paperback tucked away in my back pocket. In the able hands of authors Strunk and White, grammar was not simeaningful—it was made beautiful."


Stariji postovi

Free Library

Free Library

Posjetite

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
13125

Powered by Blogger.ba